
Frank Riberi odlazi u penziju. (foto: zvanični klupski sajt)
Francuz je odlučio da završi karijeru usred sezone, optočenu finalom Mundijala i klupskim titulama prvaka Evrope i sveta.
Frank Riberi (39) je rekao zbogom profesionalnom fudbalu. U sred sezone! Osvajao je Ligu šampiona, Svetsko klupsko prvenstvo, ali je na Mundijalu stao u finalu. Posle 22 godine aktivnog bitisanja u kopačkama, vreme je za penziju. A, nikako da se otmemo utisku da je partijama zaslužio barem jednu Zlatnu loptu.
Ko je Frank Riberi?
Čuveni Skarfejs je taj nadimak zaradio u ranoj mladosti. Bilo je to 1985, kada jeimao samo dve godine. Sa porodiom je preživeo tešku saobraćajnu nesreću, kada su se sudarili sa kamionom. Mali Frank je tada doživeo ozbiljne povrede lica zbog kojih je morao da ima više od 100 šavova. To mu je ostavilo dva velika ožiljka na desnoj strani lica i još jedan preko obrve.
"U neku ruku, ova nesreća mi je pomogla. Kao dete me je motivisala. Bog mi je dao ovu različitost. Ožiljci su deo mene i ljudi će jednostavno morati da me prihvate takvog kakav jesam", pričao je Riberi kada je postao poznata fudbalska zvezda.
Riberi je karijeru počeo 2000. u rodnom Bulonju, prešao u Ale, pre nego što ga je 2003. godine doveo Brest. Upravo u to vreme, kada je već imao nekoliko godina profesionalne karijere, Frank je radio i na gradilištu, gde je pomagao ocu, što je fudbaler lepo opisao: "Iskustvo puno učenja".
Pravu "eksploziju" doživeo je na Mundijalu u Nemačkoj 2006. godine kao igrač Marselja, a naredne sezone prelazi u Bajern iz Minhean gde je igrao punih 12 godina. Čak 22 godine od početka karijere, Riberi sada poručuje: "Zbogom!".
U karijeri osvojio devet puta Bundesligu sa Bajernom, a sa njima je bio i osvajač Lige šampiona 2013. godine. Bio je i klupski prvak sveta iste godine, dok je sa selekcijom Francuske stigao do finala Mundijala 2006. godine. Za nacionalni tim je upisao 81 meč i postigao 16 golova.
A i van terena živeo je spektakl. Period u Galatasaraju zvaršen je tužbom zbog neisplaćenih zarada, a direktor i menadžer su mu pretili bejzbol palicama. Ipak, najveća žrtva bio je u jednom od najkontroverznijih izbora za Zlatnu loptu, onom iz 2013. godine.
Posle sjajne 2013, kada se birao najbolji na svetu, a tada su "Frans fudbal" i FIFA još sarađivali, Riberi je ostao kratkih rukava. FIFA je prvo dozvolila dodatne dve nedelje za glasanje i Ronaldo je prigrlio Zlatnu loptu, iako u sezoni 2012/2013. nije osvojio ništa.
Nikada to nije preboleo, pa je nedavno u intervjuu za "Gazetu delo sport" rekao:
"Nije bilo fer. Imao sam neverovatnu sezonu, trebalo je da dobijem Zlatnu loptu. Produžili su vreme za glasanje i nešto čudno se desilo. Činilo mi se da je to bio politički izbor".
Ostaće zapisano da je poslednji meč, mada to tada nije ni znao, odigrao 14. avgusta za Salernitanu protiv Rome Žozea Murinja, u prvom kolu Serije A. Ušao je na teren u drugom poluvremenu, odigrao 36 minuta i par dana posle toga shvatio da su kolena odlučila da je bilo dosta. Dva meseca kasnije italijanski mediji su objavili da je Riberi prelomio, ide u penziju, mada će ostati u Salernitani, prvo kao ambasador, a od leta i kao trener.
Riberi će ostati upamćen kao jedan od najvećih fudbalera sa početka 21. veka.