Fudbalski svet zavijen je u crno. U Italiji je preminuo kultni Sandro Macola, jedan od najvećih igrača u istoriji milanskog Intera i ključni šraf reprezentacije Italije koja je osvojila Evropsko prvenstvo 1968. godine.
Navijači Intera opraštaju se od čoveka koji je bio sinonim za najslavniju eru kluba. Macola je bio zaštitno lice čuvenog „Grande Intera“, tima koji je pod vođstvom legendarne trenerske ikone Helenija Herere šezdesetih godina prošlog veka dominirao evropskim i svetskim fudbalom.
Za Nerazure je odigrao čak 565 zvaničnih utakmica, osvojio četiri titule u Seriji A, dve titule šampiona Evrope i dva Interkontinentalna kupa.
Jedna od njegovih najpoznatijih predstava viđena je u finalu Kupa šampiona 1964. godine, kada je Inter savladao moćni Real Madrid sa 3:1, a Macola postigao dva pogotka i doneo Milanezima prvi evropski trofej u istoriji. Već naredne godine odbranili su tron pobedom nad Benfikom.
Reprezentativni uspesi i čuvena „štafeta“ sa Riverom
Macola je ostavio neizbrisiv trag i u dresu reprezentacije Italije. Bio je deo tima koji je 1968. osvojio prvu titulu šampiona Evrope za Azure, dok je dve godine kasnije na Svetskom prvenstvu u Meksiku igrao finale protiv Peleovog Brazila (1:4), nakon što su Italijani u polufinalu savladali Zapadnu Nemačku sa 4:3 u čuvenoj „utakmici veka“.
Taj šampionat ostao je upamćen i po velikoj dilemi selektora Feruća Valkaređija, koji je u timu imao dvojicu fantastičnih kreatora – Macolu i legendu Milana Đanija Riveru. Selektor ih je konstantno rotirao (jedan bi igrao prvo, drugi drugo poluvreme), što je u italijanskim medijima rodilo čuveni termin „staffetta“ (štafeta).